Nema nas više...
Svaki dan je isti kao prethodni...Prazan, jednoličan... Kiša pada kao i juče, kao i pre neki dan...
Ne mogu više da sedim u sobi... Guše me pesme na mom kompu, guše me naše slike... Izlazim napolje, mada ne znam ni kuda sam krenula... Kažu da to u stvari nije ni važno...Uvek se negde stigne. I ja lutam, koračam ovim malim gradom, u kom sa kraja na kraj tričavih 15minuta. Zar je to uopšte važno? Da li je uopšte važno i to što sam pokisla kao miš, i to što nemam kišobran. Ništa više nije važno, tebe nema, otišao si zauvek i ostavio me da se sama borim sa ovim zlim jezicima, pokvarenim ljudima... Teši me samo jedna misao, sada ti je dobro, sad su svi tvoji bolovi i patnje utihnuli i iščezli... I ako postoji raj, znam da si gore. Znam da uživaš u svim nebeskim lepotama. I znam da upravo sada me posmatraš i brineš za mene... Nemoj... Ako si gore, reci Bogu da mi oprosti što više ne verujem u Njega. Nek mi oprosti ali ja više ne verujem ni u šta... Tvoja majka, njene suze... Tvoj otac i njegov bol...
Stigla sam na kraj mog puta. Stojim pokisla pred tvojom slikom... I znam da uzalud ljubim ovaj hladni mermer, znam da to ne možeš osetiti, ali i dalje klečim. Znam da ne voliš kad plačem, ali suze su jače od mene...
Spuštam ruže, crvene, baš kao one za moj 18. i odlazim...
Kao po navici okrećem broj, i opet čujem isto...
"Pozvani korisnik trenutno nije dostupan"....
Nedostaješ mi....
"nedostajes mi" su najneznije i najbolnije reci sveta...
Upravo su me tvoje reci zabolile do suza. Onda se tu nasao njegov zagrljaj utehe. A tek tad me tvoj bol zabolio jos vise.
Nemam reci utehe da ti ponudim. Znaj samo da saosecam.
I ne zaboravi da ste vi ipak imali ono sto neki nikad ne upoznaju.
Zelim ti mnogo snage.
.......
:(
.......
Ostadoh nema... :(
treba mnogo snage da se neke tuge bar malo ublaže.
pokušaj ponekad da oživiš u sećanju lepe trenutke koje ste proveli zajedno i pomisli-bio je srećan jer je imao tebe.
Placem i citam...nema tu utehe...moras odbolovati...dok ne naucis da zivis sa tim bolom. Naucices veruj mi, neces preboleti, neces zaboraviti ali ces nauciti da primecujes i lepe stvari. Treba ti puno snage, a ja znam da je imas, osecam to ...pisi..kad god ti je tesko...ne zbog nas, ne zbog komentara, pisi zbog sebe zbog svog bola koji mora napolje...
boli, al' jako, stvarno jako boli...prva slova vratiše mi misli na mog tatu, na njegov odlazak, a onda kao najoštrije sečivo pomislim, ovo je strašno i ne mogu da zamislim...suza se kotrlja i sustiže drugu...uteha...samo jedan odlazak jače boli od ovog, ne dozvoli Bože da se ikada ikome dogodi više.
u bolu i mislima sam s tobom
"Možda spava..."
jbm ti zivot.... :(((
'vreme ne leci rane - samo otupljuje ostrice bola'....
jednom...
Hvala ljudi ove vaše reči utehe, podrške puno znače...
ma muskarci....hah....tesko ih je preboleti ali mi smo bolje i wrednije od njih....pozz
ma muskarci....hah....tesko ih je preboleti ali mi smo bolje i wrednije od njih....pozz
ma muskarci....hah....tesko ih je preboleti ali mi smo bolje i wrednije od njih....pozz
taCa: Ne znam da li si ukapirala, ali njega više nema među živima, i ne bih da ispadnem drska,ali... Kad te od nekog rastavi smrt,nekad ne želiš da preboliš i zaboraviš!!!!:((((