Savršenost

Htela sam da napišem nešto specijalno...Par redova o onom posebnom osećaju... Da uradim nešto veliko i važno...

 (Dalje)


Misli velikih

* Niko se ne diže tako visoko kao onaj koji zna kuda ide.* Anri Bejl - Stendal

* Da bi spoznao pravu radost, moraš imati nekoga s' kim ćeš je podeliti.* Mark Tven

* Ljubav ne poznaje srednji put: Upropasti ili spase.* Viktor Igo

* Ako budete činili dobro, činićete ga za sebe, ako budete činili zlo, činićete ga sebi.* Kuran

* Lagati originalno je skoro bolje nego ponavljati tuđe istine.
U prvom slucaju ti si čovek, a u drugom samo papagaj... * Dostojevski

* Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.* Ivo Andrić

* Svaki čovek ubija ono što voli.* Oskar Vajld

* Ćutanje je teško samo onima koji ne misle.* Ivo Andrić

* Nikada nije ni bilo kao što je bilo.* Cezar

* Nije dovoljno sticati znanje, već ga treba i upotrebljavati.* Ciceron

* Ko svoju požudu zna da zadovolji, pametan je.Ko zna da je obuzda, mudar je.* Kant

* Za većinu ljudi život je ružno vreme: stanu i čekaju da prođe. * Jack London

* Ko misli da je srećan on je zaista srećan.*  Jovan Dučić

* Čovek nikada nije tako nesrećan kao što misli, ni tako srećan kao što se nadao da će biti.* La Rošfuko

* Sreća se sastoji od izbegnutih nesreća. *  Alfons Kap

* Nikad se ne može reći toliko mudrosti koliko se može prećutati gluposti.* Kung Fu Ce

* Poslednji hrišćanin je umro na krstu. *  Niče

* Pametan čovek primećuje sve. Glupi ima za sve poneku zamerku. *  Hajne

* Ko čita zna mnogo, ko zapaža zna još više. *  Dima Sin

* Tajna čovečjeg bića nije u tome da živi, nego zašto živi. *  Dostojevski

* Čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni i jos čudnije, kako nam često baš to malo nedostaje.*  Ivo Andrić

* Najvažniji znak na svetu je - znak pitanja. *  Konije

* Sve što čujem zaboravim, što vidim zapamtim, a što uradim znam.*  kineska poslovica

* Budite zahvalni na savetima a ne na pohvalama.*  La Fonten

* Ljudska glupost je večnija od svemira...*  Albert Ajnštajn

* Sve je lako biti osim čoveka...*  Lale

* Živi kako možeš, kad ne možeš kako hoćeš...*  latinska poslovica

* Glava bez razmišljanja je tvrđava bez vojske...*  Napoleon

* Problem nije u tome kakav je odgovor - nego u tome kakvo je pitanje... *  Poenkare

* Bolje je znati malo a korisno, nego mnogo a nekorisno...*  Sokrat

* Život je vesela igra onima koji misle.*  Tenison

* Sve što vidiš jeste sad. Juče se neće završiti pre sutra,  sutra je počelo pre deset hiljada godina! *  Viljem Fokner

* Najveći deo onoga što znamo je samo mali deo onoga što ne znamo. *  Tenisti

* Ako vaš muž iznenadno kupi dvogled, znajte da ste dobili novu komšinicu. *  Art Bačvold

* Brak sjedinjuje za čitav život dva bića koja se uopšte ne poznaju. *  Balzak

* Retko je čovekov cilj zao; mogu biti samo zla sredstva. *  Jovan Dučić

* Jedno ne razumem: žene su sve više gole, a modni kreatori i proizvođaći tekstila posluju sve bolje. *  Bob Houp

* Jedino što volim kod žena jeste to što one umeju da lažu s takvim ubeđenjem, da i sama istina može ličiti na laž kada izlazi iz njihovih usta. *  Bajron

* Verna žena je ona koja se okomi samo na jednog muškarca.* Belmondo

* Ljubav je stvar osećanja, a ne volje. Ne mogu voleti zato što hoću, a još manje zato što moram, stoga je obavezna ljubav glupost. *  Kant

* U jednom romanu ima više ljubavi nego u jednom velikom gradu...*  Jovan Dučić

* Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.*  Lav Tolstoj

* Čast se ne može oduzeti,ona se može samo izgubiti.*  Čehov

everything about love


Jednom jedinom...Mr.I

Sakrila sam u sebe toliko reči, toliko toga što bi se moglo reći na milion načina... Na stotine svetskih jezika. Samo jedna pomisao na tebe, na tvoje dodire i tvoj glas budi u meni ogromnu inspiraciju... I mogla bih pisati danima, mogla bih noćima sedeti za stolom, slušati tužne, ljubavne balade i pisati...O tebi...

Ali ponekad se upitam, ima li svrhe raditi to, kad ti ne primećuješ bol i setu u mojim očima, kad ne shvataš da tvoje reči bole? Gde je onaj dečko koji me je osvojio samo jednim poljupcem, koji je donosio najslađe narandže kada sam bolesna... Gde je nestao onaj plavooki frajer koji je satima ležao pored mene i ljubio me dok spavam... Jednom prilikom si mi rekao da ne znam šta radiš dok ja spavam spokojno na tvojim grudima. Ćutala sam, nisam želela da ti kažem da osećam svaki dodir, da osetim svako spajanje tvojih usana i moje kože... Gde je taj dečko? Bojim se da te takvog neću voleti kao nekad... Da će ova naša ljubav izgubiti svaku draž. 

Ali ipak ostajem tu. Ma koliko tvoje reči gazile moje srce, i nebitno je koliko sumnja razdire moju dušu, ja ostajem kraj tebe. Pitaju me zašto, kažu da možda ponižavam sebe... Ja to ne gledam kao poniženje, već kao ljubav... Ali oni to ne shvataju, nikad neće shvatiti šta to vidim u tebi, neće jer ne znaju sve naše tajne, sve one loše dane koje smo pregurali držeći se čvrsto za ruke, pripijeni jedno uz  drugo...Pa sad nek se i ponižavam...

Ne marim šta govore, evo me hrlim ti opet...VTM...


...Bura...

Ova me ljubav podseća na nemirno more, a ja kao neiskusni mladi mornar, lutam njegovim prostranstvima... (Dalje)


Kad prošlost ponovo zakuca na vrata

" Putujem. Na nekoj stanici izađem, nikad ne ostajem. Jer ova pruga je pustinja a voz samo jedan. Putujem toliko godina, a kondukteri neće da da kažu gde sam krenuo, ni gde ću da stignem..." Frano Baras  (Dalje)


Da li?

Da li je ogroman put do sreće, ili je tu ispred nas da nam kaže zašto, kako umemo, a ne razumemo naše srce?

Da li si još tu, bliz, nije mi važno, jer ti mi ne možeš pružiti spas... Toplina ljubavi, zagrljaj, nežna reč, uz tebe to samo na tren mogu osetiti, kao one večeri kad si mi pevao stihove Galije i kleo se da me voliš. Koliko sam samo volela tu noć, tvoje oči...TEBE! Kasno sam shvatila da je sve bila samo ordinarna laž, da ti nisi ništa bolji od drugih. Kasno sam shvatila da ti nisi moj, ko zna da l si to ikad i bio! Da li je to sad važno? Sad, posle toliko godina, kad zaborav odzvanja polako, kao sat u pola noći? Da li je važno i to što si stariji? Samo sam ja verovala u našu budućnost, u ljubav koja je kradena, istrošena i izgubljena u nekom drugom srcu.

Mnogo puta se zapitam kako si, gde si sad? Misliš li na mene dok si sa njom, ili samo onda kad se vratiš u moj grad, da uđeš u svoju sobu? Ne znam zašto se pitam sve to, nakon svega...

Ne, ne, nemoj pogrešno da shvatiš. Ne volim te. Davno je tebe odneo zaborav iz mog bića. Polako, snalazim se u ovom vremenu, pokušavam da ga pratim kako bih ostala napovršini, a ne da tonem, jer znam da bi me tad spasio onaj ko me voli, a koga ne zaslužujem. Želeo si da zbog tebe pogazim svoju mladost, da prevarim ljude oko sebe i svoje ludo srce.

Jednom sam ti rekla da će doći dan kad će ova mala ranjena ptica oporaviti svoja krila i pobeći iz kaveza tvojih zavodljivih dodira... Dragi moj, taj dan je došao... Zbogom...

 


Nema...

Od našeg rastanka, milion puta sam pokušala da  napišem stih... Ne vredi, ne ide... Uzmem olovku, zapalim  cigaretu... I? I ništa... Papir je prazan, a ja nema...O čemu bih pisala? 

 U meni nema više ničega. Čak su i suze otišle od mene, prazna sam... Šuplja... Ne osećam ništa. Ne viđam nikog... Ni Sala, ni Maju, ni Đoleta... Samo ponekad noću, dok drugi spavaju prošetam gradom. Prođem naša mesta. Sednem na klupu, na onu našu, "u mraku". I ćutim. Ponekad brojim zvezde... Pitam se da li zaista postoji raj? Da li si gore? I onda se setim našeg prvog susreta...

"Mali jel postoji ljubav na prvi pogled?"

"Postoji, ako u nju veruješ..."

"Pa šta onda čekaš, poljubi me..."

Bili smo obični, a opet jedno drugom previše posebni i dragoceni... Sve naše trenutke sakrila sam u jedan kovčeg... Ne dam ih nikom. Tek onda kad ostanem sasvim sama u svojoj sobi, sklopim oči i pustim ih preda me... A uspomene poput senki igraju po zidovima. Zidove sam okrečila u crveno. Da me podseća na ljubav, na tebe. Po njima ispisala onu našu...

"Laku noć moja mala barbiko...."

Laku noć voljeni moj... Bolovi su prestali, patnje nestale... Patim, ali me teši jedna misao...

Znam da si dobro, da te više ništa ne boli...

 

Zauvek tvoja čupava...

 

 


Nema nas više...

Svaki dan je isti kao prethodni...Prazan, jednoličan... Kiša pada kao  i juče, kao i pre neki dan... 

Ne mogu više da sedim u sobi... Guše me pesme na mom kompu, guše me naše slike... Izlazim napolje, mada ne znam ni kuda sam krenula... Kažu da to u stvari nije ni važno...Uvek se negde stigne. I ja lutam, koračam ovim malim gradom, u kom sa kraja na kraj tričavih 15minuta. Zar je to uopšte važno? Da li je uopšte važno i to što sam pokisla kao miš, i to što nemam kišobran. Ništa više nije važno, tebe nema, otišao si zauvek i ostavio me da se sama borim sa ovim zlim jezicima, pokvarenim ljudima... Teši me samo jedna misao, sada ti je dobro, sad su svi tvoji bolovi i patnje utihnuli i iščezli... I ako postoji raj, znam da si gore. Znam da uživaš u svim nebeskim lepotama. I znam da upravo sada me posmatraš i brineš za mene... Nemoj... Ako si gore, reci Bogu da mi oprosti što više ne verujem u Njega. Nek mi oprosti ali ja više ne verujem ni u šta... Tvoja majka, njene suze... Tvoj otac i njegov bol...

Stigla sam na kraj mog puta. Stojim pokisla pred tvojom slikom... I znam da uzalud ljubim ovaj hladni mermer, znam da to ne možeš osetiti, ali i dalje klečim. Znam da ne voliš kad plačem, ali suze su jače od mene...

Spuštam ruže, crvene, baš kao one za moj 18. i odlazim...

Kao po navici okrećem broj, i opet čujem isto...

"Pozvani korisnik trenutno nije dostupan"....

Nedostaješ mi.... 


Jednom

Jednom kad osetiš potrebu da bude neko kraj tebe, nko ko će ti reći Volim te, i jednom kad ne bude bilo budale koja je budna u ovo doba noći, shvatićeš šta ti je ona značila. Shvatićeš sve gluposti ovog sveta skupljene u devojci koja te je volela. Otćićeš svom dragom kaktusu, ali da li će on biti živ? Možda, jer kaktus  ne moraš zalivati obavezama. Nemoj ga, molim te, zaliti suzama, jer biće kasno, jer on je mrtav, mrtav od prvog dana jednog novog cirkusa, na jednom novom mestu. I šta posle? Tada te neće nervirati kad ti neko prebaci ruku preko ramena, tada ti neće smetati kada neko na silu skida poljupce sa tvojih usana... Da li sam ti rekla da imaš najlepše usne na svetu? "Da, hiljadu puta..."

Tada ćeš možda doći do parka da vidiš svoju "dragu" kako šeta Rokija.

I šta posle? Ništa, idemo iz početka...

 


Kad ću kući?

Ovde sam bila...

Ovuda prolazila...

Tamo sam sedela,

jer ja sam skitara!

Opet kad te sretnem,

ne reci šveci da sam stranac.

Prevedi meni nepoznate reči,

kaži da me voliš

na sto jezika,

i normalno na mom.

Razmišljaću o vozu ili stopu,

poželeću da ostanem,

ali tamo daleko

neko me čeka, neko me zove.

Pre nego što stignem kući,

moram obići još neke usputne stanice,

i bivše, kao što si ti...

Kada ćeš stati? - pitaš me...

Kada sretnem momka

sa tvojim likom, očima

i tvojom kosom

koji će poći za mnom...

Onda ću ići pravo kući!

love is strong


Posle ljubavi...

Posle ljubavi ostaju:

prazno paklo Marlbora,

sedam brojeva  za loto,

prazna duša i flaša vina,

par promašenih vera

u bolje sutra i

jedno bolno "JUČE".

Njegove ruke na

izgubljenoj glavi,

i otključana vrata...

Možda će se vratiti po svoje snove.

Prevrnuta šolja

i slika njegovog lika u svakom muškarcu.


Voz bez povratka

Pustiću vino nek

priča umesto mene.

Nek priča o

zadnjem vozu bez povratka.

Nek priča o ljubavi

koja se nikada neće vratiti.

Ko je znao da iz

Beograda nema povratka?

Tvoje zakletve na

putu ka sreći...

Zadnji poljupci na stanici.

Dođavola i zadnji.

Kod tebe uvek prvo ili zadnje.

Crni đavole u telu čoveka...

Pusti vojnike sudbine

nek plaču.

Prošao si mrtve straže,

vatrene linije i front,

sve si ti to prošao da

bi stigao do mene,

a onda

voz bez povratka...

Voz bez kraja...

Voz bez...

Voz...


Tvoja soba...

Milion puta sam pokušala da napišem priču o tebi... Jednu, običnu ljubavnu stvar. Samo par redova... Počinjala, švrljala i brisala. I sve bi se završavalo neuspehom... A toliko toga sam imala za reći. Možda te nisam volela... A možda sam te, naprotiv, previše volela da bi olovka i parče papira bili dovoljni da prikažem stanje moje duše, moja osećanja... Ko će ga znati?

 (Dalje)


Poslednji put o tebi...Mojoj prošlosti

Prošlost je surova,

dragi moj.

Gazi krvava čizma

minulih dana po nama,

ne žaleći nas i našu ljubav.

Gazi,

a mi ponekad u

onim našim trenucima slabosti

podsetimo je,

setivši se nekih starih dana...

Posle toliko vremena

tvoj lik poneki put

skine paučinu sa mog

pokislog mozga.

Neki put jutrom

mi se osmehneš sa slike

više kreveta...

(Već danima razmišljam da je sklonim odatle...)

Ne dozvoli da nas pobedi

odvratna gospođa Zaborav...

Ne dozvoli dragi moj M.

Zbog ljubavi, zbog mene, tebe...

Ili ko zna već čega...

 

24.02.2007.

 

everything about love


Odlazak...

Kada budeš odlazio,

okreni se na keju,

nikad neću biti sigurna

da li odlaziš zauvek ili

da bi se ponovo vratio.

Nikada neću biti sigurna...

Toliko puta odlaziš,

da bi se ponovo vratio

svom mršavom p....

I sutra ćeš otići,

i sutra ćeš se vratiti!

I prekosutra ćeš otići,

i prekosutra ćeš se vratiti!

Zašto tako matori?

Čemu sva ova sranja?

Čemu slomljeno srce na

prozoru jednog hladnog stana?

Idi, ako želiš, idi...

Opet ćeš se vratiti svojoj budali....

***

Sada si otišao zauvek?!

Da li ćeš se ikada vratiti svojoj ludi?

 

Ne?

(Opet si se vratio....)