...Bura...
Ova me ljubav podseća na nemirno more, a ja kao neiskusni mladi mornar, lutam njegovim prostranstvima...Bura baca moj mali brodić, poigravajući se sa njim, kao što ti radiš sa mojom krhkom dušom. Sama lutam, tražeći neko pusto ostrvo, mirnu luku ne bih li bar na tren odmorila svoje iscrpljeno telo... Moja potraga je uzaludna...Što duže tragam, sve sam više vezana za ovu ljubav, ovo moje nemirno more...Da li ja zaista želim da se odmorim od ovih osećaja?
Zvezde stvaraju tvog lik nad mojom glavom. Osećam, počinjem da gubim razum. Zamahujem malim,drvenim veslima, pokušavam pobeći od tih očiju, ali gde god krenula, taj pogled pun morskih valova prati me... Zarobljena sam u njemu... Nemoćna pred tobom, pred ovom ljubavi, plačem, vrištim, ali nema nikog ko bi mogao čuti moj krik. Ili je on previše tih? Da li ja zaista želim nekog drugog?
Ne znam, u meni hiljade i hiljade pitanja, pomešanih osećanja, i mali komadić sumnje... Sama sam.. I tvoj lik koji mi govori: Ti si moja, i uvek ćeš biti...