JA!
Stvoriše me da imaju nekog,
da postanem nešto!
Čuvaše me od pakosnih ljudi,
Sunca i naleta vetra.
U ruke bebi gurnuše pero i rekoše:
"Postani sine neko!"
Umesto plišanog mede
za prvi rođendan dobih Bukvar,
i blagoslov da postanem nešto!
Dvorište i cvrkut ptica videh retko,
glavno je postati NEKO I NEŠTO!
Dobih violinu da učim pesmice
za mamine prijateljice,ali ja rekoh:
"Neću violinu, hoću gitaru!
Ja hoću da budem NIKO I NIŠTA!"
Infarkt i koma uđoše u tela
mojih dobrih roditelja.
Sada živim život svoj
i ne smeta mi što nisam NEKO,
slušam "čupave drekavce",
nosim ispcepane farmerice,
i baš me briga.
Ko me voli, voli me,
a ko ne i za to me briga.
Ne brinem da li ću postati NEŠTO,
živim za sebe,
i slušam ležeći u šumi
kako raste pečurka.
Mirišem cveće, i cvetam od sreće.
Pijem pivo i ubijam vreme.
Brojim pikavce u piksli
i izluđujem dobre ljude oko sebe...
ALI TO SAM JA!